Svijet u kojem živim

 Kao što se u prethodnom postu dalo iščitati, nisam neki partijaner, bar ne kakav sam bila. Sada trošim vrijeme na, recimo "korisnije" stvari. Pokušavam više razmišljati, ali ne previše, jer kad previše razmišljam to ne izađe na dobro. Priznat ću vam, osim pisanja volim crtati, modelirati i pjevati. Svi imamo potrebu za izražavanjem, a internet nam to lako omogućuje raznim stranicama i društvenim mrežama. Nekada mi je bilo lakše pričati, ali sada, lakše napišem ili stvorim likovno djelo onoga što mislim i osjećam (ispod teksta se nalazi i moj crtež). Možda to dođe s vremenom, ne znam. Kada napišem, ako me netko nije razumio može pročitati sve ispočetka, a kada pričam, malo sam lijena ponavljati iste stvari. Izrečenu riječ ne mogu vratiti, a napisanu lako izbrišem ili preoblikujem . Svi smo bar jednom požalili zbog nečega što smo rekli, pa mislim da ćete se u ovome složiti sa mnom. Kreiranjem vlastitog bloga dala sam priliku pisanju kojeg prije nisam iskusila. Ponekad pišem p

Danas je subota, ma vidite vi to! Umjesto da smišljam planove za večerašnji izlazak i neku super odjevnu kombinaciju, ja sjedim za laptopom i pišem...i pišem...Ah, osjećam se kao starica, sa svojih dvadeset godina. Jednostavno, kao da me svo to mladenačko ludilo prolazi, ili se jednostavno pretvara iz jednog oblika u drugi. Do jučer sam živjela za izlaske, a danas? Danas samo čekam kad ću doživjeti malo mira, sjesti i zapaliti nekoliko cigareta. Onako, kako bi se u Dalmaciji reklo "od gušta". Često me, kao i sada hvata mala panika zbog svega ovoga. Pitam se, zar sam već odrasla? A ja to ne bih htjela, ne sad, ni za godinu, ni za pet, ni za deset, zapravo ne bih nikada.